Prije nego što prvi zalogaj dotakne naš jezik, oči su već donijele sud o hrani pred nama. „Najprije jedemo očima“ nije samo obična izreka jer su mnoga istraživanja pokazala da izgled hrane pa i tanjura u kojem je prezentirana igra veliku ulogu u percepciji okusa.
No, jeste li znali da neki ljudi mogu osjetiti okus hrane samo na temelju fotografije? Taj fenomen zove se sinestezija u kojem stimulacija jednog osjetila istovremeno izaziva osjet u drugome koji s njim nije povezan. Tako neki čuju boje, vide glazbu ili u ovom slučaju, osjete okus hrane kada je vide na fotografiji.
Čak i ako ne spadate u tih četiri posto svjetske populacije koji doživljavaju sinesteziju, sigurno vam je neka fotografija hrane izazvala zazubice. Da je šarenilo na tanjuru važno u prezentaciji hrane zna i poznata hrvatska gastro blogerica Sandra Rončević koja inovativnim receptima redovito oduševljava svoje pratitelje. Sam pogled na njezin blog i Instagram profil „O slanom i slatkom“ izaziva želju za isprobavanjem baš svakog jela što ga je pripremila. Jer Sandra se u receptima rijetko ponavlja te se trudi da svaki bude zanimljiv na svoj način.
Najviše se inspirira, kaže, svjetskim kuhinjama koje je upoznala na brojnim putovanjima, a na jednom se jako zaljubila u specifičan začin.
- Neprestano tražim novi način pripreme za poznate namirnice, a posebno me oduševljava šarenilo Levanta, okusi i mirisi sjevernoafričke kuhinje. Volim i indijsku, talijansku i bliskoistočnu kuhinju koja je prepuna začina. Ako bih morala izdvojiti samo jedan po kojem me prepoznaju, bez kojeg nikad nisam i kojeg baš u sve ‘guram‘, onda bi to bio za‘atar. To je bliskoistočna mješavina začina koju u osnovi čine timijan, origano, sezam, maslinovo ulje i sol. Može sadržavati i kumin, sumak, tostiranu pšenicu i korijander. Upravo ovaj s kiselkastim umakom je moj cup of tea – otkriva Sandra.
Kruh joj je, kaže, velika ljubav pa često priprema šarene focaccie, razna brioche peciva, na suhoj tavi peče naan i općenito „petlja“ s tijestom. Rižoto, orzotto, baba ganoush pa sve do slasnih složenaca s patlidžanima poput parmigiane ili borani banjana – sve su to jela koja naprosto obožava.
Nostalgija okusa
Zbog toga joj je čudno, kaže, što u djetinjstvu nije voljela jesti, a danas joj hrana predstavlja veliko zadovoljstvo, bilo da je kuha za druge ili sebe.
- Jela sam jer sam morala. Često uz suze, ali sam jela jer se od stola nije dizalo dok se ne pojede. Zato se sad vrlo često vraćam u ta svakodnevna jela iz djetinjstva koja nisam jela pa ih kuham i jedem da sve nadoknadim - domaći kruh namazan maslacem, šalica bijele kave s nadrobljenim kruhom, topla savijača od šljiva, varivo od kelja ili mahuna, čvarci s lukom. To mi je kao klinki bilo naprosto nezamislivo! – otkriva Sandra.
Još jedno od jela zbog kojeg je, kaže, „prolijevala suze“ u djetinjstvu, bili su štrukli. Danas ih jako voli i priprema ih kad je uhvati nostalgija.
- Kod nas su se štrukli najčešće jeli na juhu. Teta Reza bi nas petkom po povratku iz škole dočekivala s vrućim ‘štrukljima‘, kako ih zovemo u mojem kraju. Ja bih frknula nosom, polako već hvatala gas, ali ona bi me jednim pogledom zaustavila i posjela za stol. I dalje znate. Štruklji su jeli mene, ja sam jela njih. A kad bi se u rijetkim prilikama i zapekli, postali bi slatki tako što bismo na rub tanjura dobili hrpicu šećera da ih u nju umačemo. Joj, da su mi sad ti mirisni štruklji iz lonca tete Reze, sve bih dala – prisjeća se Sandra.
Kad je uhvati nostalgija, najčešće ih priprema upravo na juhu. U danima kada ima više vremena, zamijesi ih sama, a onda kada želi brz, a jednako ukusan okus pun starih vremena poseže za Ledo štruklima sa sirom. Prije pripreme ih nije potrebno odmrzavati te ih se može pripremiti ne samo u slanoj, već i u slatkoj varijanti.
Starinsko s twistom
Sa štruklima, ističe, ne voli eksperimentirati, već ih pušta da budu „svoji“, jedinstveni i prepoznatljivi, baš onakvi kakvi trebaju biti.
- Treba znati kada stati i ne spajati nespojivo, iako to u drugim slučajevima često radim. Ali ja ne bih bila ja da ne isprobam bar nešto drugačije. Jako su mi fora zapečeni štrukli u umaku od špinata koji im daje posebnu notu – kaže Sandra.
Slatka varijanta
Kada je već riječ o štruklima, šteta bi bila ne isprobati ih i na slatki način. Oni punjeni sirom odlično se spajaju, kaže Sandra, s raznim voćem i laganim umacima poput onog od vanilije. Iako se obično poslužuju topli, slatki štrukli su, otkriva gastro blogerica, izvrsni i kad se ohlade.
Sandrina priča o štruklima našla je svoje mjesto i u njezinoj kuharici „Mrvu ovog, zeru onog“ koju je izdala prije četiri godine. Ta kuharica je, kaže Sandra, zbirka kratkih priča, gurmanski spomenar te kaleidoskop emocija i uspomena te se jednako traži kao i prvog dana.
- Jedan od najvećih komplimenata mi je kad mi se netko javi, a javljali su se mnogi, porukom koja glasi: „Pa ti kao da si o meni pisala!“. Knjiga je trenutno rasprodana, pripremam novu nakladu koja će na police knjižara tamo negdje iza ljeta – kaže blogerica i sa smiješkom otkriva jedno iznenađenje.
- Šapnut ću vam premijerno da je radni naslov već tu, koncept je složen, samo se moram uozbiljiti i uhvatiti posla jer sad slijedi najmanje romantičan dio - svakodnevno kuhanje, fotkanje, pisanje, lektoriranje i ukoričavanje nekih novih priča. Hm, jesam li vam ja to upravo najavila novu kuharicu?! – zaključuje Sandra Rončević.
Uopće ne sumnjamo da će biti prepuna odličnih recepata, starih i novih okusa te zanimljivih gastro redaka. Jedva čekamo!
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Leda.